Godinama su uzbunjivači upozoravali da se lažni rezultati sve brže uvlače u naučnu literaturu. Nova statistička analiza potvrđuje ovu zabrinutost.Tim istraživača pronašao je dokaze o sumnjivim organizacijama koje objavljuju lažne ili nekvalitetne studije u industrijskim razmerama. A njihov učinak brzo raste, ugrožavajući integritet mnogih oblasti.„Ako se ovi trendovi ne zaustave, nauka će biti uništena“, naglašava Luis A. Nunes Amaral, analitičar na Univerzitetu Nortvestern i autor studije, koja je objavljena u Zborniku radova Nacionalne akademije nauka, prenosi RTS, Njujork tajms.Nauka je postigla ogroman napredak u poslednjih nekoliko vekova samo zato što su nove generacije naučnika mogle da čitaju o dostignućima prethodnih. Svaki put kada se objavi novi rad, drugi naučnici mogu da istraže nalaze i razmisle o tome kako da dođu do sopstvenih otkrića.„Nauka se oslanja na poverenje u ono što su drugi uradili, tako da ne morate sve da ponavljate“, dodaje dr Amaral.Do dvehiljadedesetih, urednici časopisa i organizacije za nadzor upozoravali su da je ovo poverenje ugroženo. Označili su sve veći broj radova sa lažnim podacima i falsifikovanim rezultatima. U godinama koje su usledile, faktori koji su doveli do ovog porasta postajali su sve intenzivniji.Kako se sve više postdiplomaca obučavalo u laboratorijama, konkurencija za ograničen broj istraživačkih poslova se zaoštravala. Radovi visokog profila postali su neophodni za uspeh, ne samo za dobijanje posla, već i za dobijanje unapređenja i grantova.Kako je naučna prevara postala unosan posaoAkademski izdavači su odgovorili na potražnju otvaranjem hiljada novih naučnih časopisa svake godine. „Svi podsticaji se svode na potrebu da izdavači objavljuju sve više i više“, navodi dr Ivan Oranski, izvršni direktor Centra za naučni integritet.Organizacije poznate kao „fabrike radova“ sada pretvaraju naučnu prevaru u unosan posao. Naučnici željni da popune svoje biografije mogu platiti stotine do hiljade dolara da bi bili imenovani kao autori rada sa kojim nisu imali nikakve veze, prema rečima Ane Abalkine, sociologa na Slobodnom univerzitetu u Berlinu koja proučava „fabrike radova“.Ovakvim izdavačima rukopis može da dostavi nepošteni naučnik za određenu nadoknadu; u drugim slučajevima, mogao bi biti generisan interno. Da bi osigurale objavljivanje radova, „fabrike radova“ ponekad nude mito korumpiranim urednicima, prema istrazi Centra za naučni integritet.Falsifikuje se sve – od teksta do fotografijaDr Abalkina napominje da su takvi radovi obično prepuni prevara – sve od falsifikovanih slika do plagiranog teksta. Da bi izbegle detektore plagijata, „fabrike radova“ često koriste veštačku inteligenciju da bi izmenile tekst koji preuzimaju iz drugih radova, ponekad uvodeći bizarne fraze poput „lažni potencijal“ umesto „lažno pozitivan“.Čak i dok su „fabrike radova“ radile na tome da sakriju svoje napore, dr Abalkina je pratila proizvodnju kompanija u Rusiji, Iranu i drugim zemljama i pronašla hiljade njihovih radova u štampanom izdanju. „Naučite da prepoznajete obrasce“, objašnjava.Dr Amaral i njegove kolege su sada analizirali te obrasce, koristeći teoriju mreža i druge statističke tehnike. „Pokušali smo da pružimo sliku o tome šta se nalazi ispod površine“, rekao je Ris Ričardson, postdoktorski istraživač na Univerzitetu Nortvestern i autor nove studije.Za svoju analizu, naučnici su napravili bazu podataka sa više od milion naučnih radova. Tražili su radove na onlajn forumima tragajući za dupliranim slikama i sličnim frazama, kao i u bazi podataka Retraction Watch-a, koju održava Centar za naučni integritet.Istraživači su sastavili listu od 30.000 radova koji su ili povučeni ili pokazuju znake da su potekli iz „fabrike radova“. Otkrili su veze između radova koje su snažno ukazivale na to da su proizvod prevare velikih razmera. Mnoge od ovih veza povezivale su grupe urednika i autora koji su često radili zajedno.„Postoje ogromne mreže koje su veoma gusto povezane, gde svi šalju svoje radove jedni drugima“, rekao je dr Ričardson. „Ako to nije dosluh, ne znam šta jeste.“Neki radovi su sadržali slike kopirane iz više drugih radova. Mapirajući veze između njih, istraživači su ucrtali mreže hiljada radova. Radovi u klasteru su obično bili objavljeni u istom kratkom vremenskom periodu, često u časopisima koje je izdao jedan izdavač.Najbolje objašnjenje koje dr Amaral vidi za obrazac ove mreže jeste da „fabrike radova“ stvaraju banke slika koje koriste za kreiranje čitavih serija radova, koje zatim prodaju određenim korumpiranim urednicima. Posle nekog vremena, prave nove slike i pronalaze nove mete.Prevare eksponencijalno rastu, upozoravaju istraživačiRadovi koje su dr Amaral i njegove kolege mogli da proučavaju izašli su na videlo samo zahvaljujući radu nezavisnih istraživača. Da bi procenili koliko radova iz ovakvih „fabrika“ još nije otkriveno, tim dr Amarala je kreirao statistički model koji je tačno predvideo brzinu kojom su se sumnjivi radovi pojavljivali. Procenjuju da bi broj proizvoda mogao biti 100 puta veći od onih koje su identifikovali.Dr Amaral i njegove kolege upozoravaju da prevare eksponencijalno rastu. U svojoj novoj studiji, izračunali su da se broj sumnjivih novih radova koji se pojavljuju svake godine udvostručuje svakih 1,5 godina. To je daleko brže od povećanja broja naučnih radova u celini, koji se udvostručuje svakih 15 godina.„To je već problem, i predviđam krizu“, rekla je dr Abalkina.Dr Amaral i njegove kolege pronašli su dokaze da „fabrike radova“ selektivno ciljaju određena polja kako bi objavile sumnjive radove. Tim je uporedio istraživanja različitih verzija RNK, molekula koji ima mnogo uloga u ćeliji. Radovi o obliku RNK nazvanom mikroRNK i njenoj ulozi u raku su mnogo verovatnije pokazivali znake moguće prevare nego druga polja povezana sa RNK, kao što je tehnologija za uređivanje gena CRISPR.Ali dr Amaral sumnja da će na kraju usmeriti pažnju i na druge oblasti.„Rizik je da se sve više i više oblasti nauke otruje, tako da nijedan ugledni naučnik neće ući u njih jer je oblast preplavljena smećem“, rekla je dr Amaral.Veštačka inteligencija će verovatno pogoršati stvari, predvidela je dr Abalkina. Umesto da obrađuju postojeću sliku, „fabrike radova“ sada mogu da koriste alate veštačke inteligencije za kreiranje slika na zahtev. Dr Abalkina i njene kolege su testirale neke od ovih alata i otkrile da već mogu da kreiraju slike koje se ne mogu prepoznati kao lažne. „Zaista je zastrašujuće.“Ukidanje finansiranja naučnih istraživanja Trampove administracijeU izvršnoj naredbi u maju o „nauci zlatnog standarda“, predsednik Tramp je skrenuo pažnju na problem naučne prevare. „Falsifikovanje podataka od strane vodećih istraživača dovelo je do povlačenja istraživanja koje je finansirala federalna vlada“, navodi se u naredbi.Ali administracija nije ponudila nikakve nove inicijative za rešavanje problema. Hiljade naučnika protestovalo je protiv naredbe, tvrdeći da bi to dovelo do političkog ugušivanja istinskih naučnih nalaza.Dr Ričardson i njegove kolege rekli su da bi smanjenje finansiranja nauke u Sjedinjenim Državama od strane administracije moglo čak i povećati stopu naučnih prevara, ostavljajući naučnike da se bore za ograničene resurse i sve manje radnih mesta.„Stvari koje Trampova administracija radi pod imenom održavanja naučnog integriteta pogoršaće ovu konkurenciju“, rekao je dr Ričardson.Nacionalni institut za rak, na primer, prošlog meseca je objavio da će finansirati samo prvih četiri odsto prijava za grantove do kraja fiskalne godine, umesto prvih sedam. Trampova administracija je predložila još veće smanjenje koje Kongres sada razmatra.Dr Ričardson je upozorio da bi ovo smanjenje otežalo američkim naučnicima da ulože dugoročni rad koji zahtevaju prava naučna otkrića.„Kada su ljudi pod ogromnim pritiskom, tada se ove stvari dešavaju“, napominje dr Ričardson.Ima li rešenjaUobičajene mere, poput povlačenja radova, nisu dovoljne da zaustave plimu, smatra dr Amaral. „Kao da imam ogromnu slavinu iz koje curi voda i imam šoljicu kojom vadim vodu“, naglašava. „To jednostavno neće funkcionisati.“Dr Bik predlaže da izdavači naučnih radova posvete više pažnje praćenju rukopisa zbog prevara, slično načinu na koji kompanije kreditnih kartica proveravaju sumnjive kupovine.Dr Amaral predlaže da se naučnicima koji počine nedolično ponašanje privremeno zabrani objavljivanje. To bi uključivalo i istaknute naučnike koji stavljaju svoja imena na loše radove koje nisu pažljivo proverili zbog grešaka.„Učiniti autore potpuno odgovornim za istraživanje objavljeno pod njihovim imenom smanjilo bi stopu objavljivanja“, kaže dr Amaral. „To je nešto što mora da se desi, kako bismo pažnju usmerili na kvalitet umesto na kvantitet.“Dr Oranski dodaje i da bi način na koji se naučnici nagrađuju za svoj rad takođe morao da se promeni. „Da parafraziram Džejmsa Karvila, to su podsticaji za glupane. Moramo da prestanemo da manipulisanje sistemom činimo profitabilnim.“Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.