Gastroenterolog, dr Zoran Milenković, objašnjava kako se tretiraju peptički ulkusi (čirevi) na različitim delovima tkiva digestivnog trakta i zašto dolazi do njihove pojave.Peptički ulkus ili čir predstavlja ograničeno oštećenje sluznice želuca ili dvanaestopalačnog creva (duodenuma) koje zahvata sluznicu i prodire u dubinu zida, zahvatajući podsluznični i mišićni sloj, do spoljašnjeg omotača zida-seroze. Najčešće je lokalizovan u želucu i početnom delu dvanaestopalačnog creva, ređe u tankom crevu (ova lokalizacija je češća u nekim drugim bolestima digestivnog trakta kao što su zapaljenske bolesti creva ) ili jednjaku, piše Stetoskop.info.Smatra se da oko 4 % ukupne svetske populacije boluje od ove bolesti. Javlja se sa učestalošću od oko jednog obolelog na 1000 stanovnika. Incidenca oboljevanja raste sa starenjem. Pojava čira je podjednako prisutna kod oba pola. Čir na želucu se češće javlja u životnoj dobi od 50 – 70 godine života, a na dvanaestercu u dobi od 30 – 50 godine života.Peptički ulkus (čir) – uzrok nastankaUzrok nastanka čira još uvek nije jasno utvrđen. Smatra se da je osnova sama konstitucija i često se pojava čira dovodi u vezu sa stanjima prekomernog lučenja želudačne kiseline, tzv. hiperaciditeta.Želudačna kiselina (HCl – hlorovodonična kiselina) se luči u tzv. parijetalnim ćelijama zida želuca (molekulskim mehanizmom tzv. protonske pumpe zamene jona – osnova dejstva današnjih lekova u lečenju poremećaja hiperaciditeta čine blokatori ove pumpe).Ova kiselina čini glavni sastojak želudačnog soka koji je odgovoran za inicijalni proces razgradnje i varenja hranjivih materija dospelih hranom u želudac. S obzirom da se radi o jakoj kiselini (korozivno sredstvo) sa agresivnim potencijalom, na površini sluznice želuca postoji odbrambeni sloj – mukus, koga čine bazne supstance i specifični proteini (najvažniji su prostaglandini).Mukus štiti od autodestruktivnog efekta želudačne kiseline. U ovakvom odnosu je bitna ravnoteža ovih supstanci i svaka situacija promene ovog odnosa favorizuje potencijalno oštećenje sluznice (infekcija, efekat lekova, zračenja, vrste namirnica, trauma, pridružene bolesti) i stanje hiperaciditeta.Dva najvažnija uzroka pojave čira su:Helicobacter pylori infekcijaupotreba lekovaHelicobacter pyloriHelicobacter pylori je bakterija prisutna u 80 % slučajeva ulkusne bolesti. Infekcija ovom bakterijom uzrokuje proces zapaljenja uslovljen narušenom ravnotežom u nivou sluznice želuca koja je posledica delovanja produkata same bakterije te lokalnim odgovorom na infekciju. Sama bakterija produkuje toksine koji oštećuju zaštitni sloj na površini sluznice te time prodire u dublje slojeve, te tako omogućava lakše oštećenje sluznice drugim faktorima, najčešće lekovima.Upotreba lekovaLekovi koji najčešće dovode do pojave čira su nesteroidni antiinflamatorni lekovi (NSAIL ili NSAID ), salicilati, kortikosteroidi, lekovi protiv zgrušavanja krvi, preparati gvožđa itd.Znamo da se ovi lekovi široko koriste u populaciji, naročito kod osoba starije životne dobi, a u sklopu kardiološke ili reumatološke terapije. Ovi lekovi dovode do smanjenog stvaranja prostaglandina kao glavnih sastojaka odbrambenog sloja (mucina) čime je sluznica direktno izložena agresivnom dejstvu želudačne kiseline (a tome doprinosi i pridružena H.pylori infekcija u ovoj populaciji).Osim navedenog, čir češće nastaje u sklopu odgovarajućih životnih navika kao što su pušenje i konzumiranje alkohola. Način ishrane i vrsta namirnica nemaju presudnu ulogu u nastanku čira, ali mogu da favorizuju njegovu pojavu ukoliko su prisutni drugi faktori rizika. Misli se na teže svarljive namirnice i namirnice koje stimulišu lučenje kiseline (alkohol, kafa, slatkiši, kisele namirnice, začini, zapržena jela, topla testa itd.).Čir češće nastaje i u sklopu postojanja nekih hroničnih oboljenja (npr. bolesti sa poremećajem metabolizma kalcijuma, bubrežna insuficijencija itd.), a bitan faktor je i stres (akutni ili hronični) u sklopu kojeg je narušena ravnoteža autonomnog nervnog sistema odgovornog za motilitet digestivnog trakta, sekreciju kiseline i održavanje ravnoteže sredine u želucu i duodenumu.Na kraju, 60% osoba sa čirom imaju porodičnu pojavu ove bolesti, što potencira i značaj genetskih faktora.Peptički ulkus (čir) – postavljanje dijagnozePostavlja se na osnovu anamnestičkih podataka, laboratorijskih analiza (mogu da pokažu anemijski sindrom ukoliko je ulkus komplikovan krvarenjem ili potvrde H.pylori infekciju) i tzv. zlatnog standarda u dijagnostici, endoskopskog pregleda gornjih delova digestivnog trakta – ezofagogastroduodenoskopija ( EGDS ).U anamnezi su bitni podaci o eventualnom:prethodnom lečenju ulkusa ili H.pylori infekcije,prethodnim tegobama vezanim za digestivni trakt,pridruženim bolestima,stresu, traumi, životnim navikama,a najvažnije – o upotrebi lekova kao što su salicilati ili NSAILEndoskopskim pregledom se utvrđuje lokalizacija ulkusa, veličina, tip i izgled ulkusa. Treba napomenuti da je u sklopu pregleda obavezno uzimanje isečka – biopsije kod svakog čira lokalizovanog na želucu, jer takvi čirevi mogu biti i maligni, tj.predstavljati karcinom koji izgleda kao običan čir. Na postojanje karcinoma ukazuju i simptomi, tzv. simptomi alarma – intenzvini i pogoršavajući bolovi, progresivni gubitak težine, uporno povraćanje, anemija, palpabilna tumefakcija u stomaku. Ovi simptomi zahtevaju hitan pregled gastroenterologa.U sklopu endoskopskog pregleda moguće su i terapijske intervencije, npr. kod čira komplikovanog krvarenjem. U takvim slučajevima se sprovodi hitan endoskopski pregled i ukoliko se uoči krvarenje, pomoću posebnih instrumenata se i zbrinjava.Peptički ulkus (čir) – terapijaTerapiju čira čini kombinacija lekova. Osnova su tzv. inhibitori protonske pumpe koji sprečavaju sekreciju i oslobadjanje hlorovodonične kiseline, a uz njih se primenjuju i kombinacije antibiotika sa ciljem lečenja H.pylori infekcije (obzirom na povezanost čira i H.pylori ).„Lečenje obično traje mesec dana”, ističe dr Milenković.Čir se može lečiti i samo primenom inhibitora protonske pumpe (IPP) koji mogu da dovedu do zaceljenja sluznice, ali se smatra da je moguća ponovna pojava čira jer nije lečena i H.pylori infekcija. Osim lekova, obavezna je i primena režima ishrane (manji, češći obroci, izbegavanje provocirajućih namirnica, prestanak pušenja i konzumiranja alkohola) kao i potpuna obustava primene štetnih lekova.Hirurško lečenjeHirurško lečenje se danas sprovodi samo u komplikovanim slučajevima – perforacije ili krvarenja koje ne može da se zbrine endoskopski (pre pojave endoskopije hirurški su se lečili i svi krvareći ulkusi) i svodi se na ili resekciju dela želuca i dvanaesterca ili samo na suture – zašivanje zida. Hirurško lečenje se sprovodi i kod stenoza nastalih nakon dugotrajne evolucije ulkusne bolesti.Poruka za čitaoce„S obzirom na navedeno, prevencija ulkusne bolesti bi se pre svega sastojala u racionalnoj upotrebi lekova. Štetni lekovi se danas široko koriste u populaciji, naročito u starijoj populaciji, a ako su oni neophodni u terapiji izvesnih oboljenja, uz njih je obavezna i upotreba IPP u cilju zaštite sluznice želuca i duodenuma (tzv.gastroprotekcija). Gastroprotekcija se primenjuje stalno dok se primenjuju i štetni lekovi (po preporukama, navedeno mora da se sprovodi na nivou primarne zdravstvene zaštite)”, objašnjava dr Milenković.„Osim toga, osobe koje su bolovale zbog čira, a i nevezano za to, trebale bi da primenjuju odgovarajući režim ishrane, izbegavaju provocirajuće namirnice, prestanu sa pušenjem i konzumiranjem alkohola i utiču na regulaciju stresa”, ističe dr Milenković.„Treba napomenuti i značaj edukacije i podizanja svesti populacije, pre svega u svetlu racionalne upotrebe lekova”, poručuje dr Milenković.Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.