Da je u tamo nekom 122. minutu, kad se Mesi po prvi put u finalu oteo kontroli, Argentina umuvala nimalo zasluženi gol, pa posle još manje zasluženo bila bolja u penalima i odbranila titulu svetskog prvaka. To bi baš bilo bljak, iako bi bilo nemalo onih koji bi rekli da je u tome i tajna popularnosti fudbala, da ne pobeđuju uvek bolji i bla, bla.Ispalo je na kraju malo bolje. Pobedili su Španci koji su pokušavali da igraju fudbal izbegavajući istovremeno nasrtaje i udarce sa druge strane koja je učinila sve da igre ne bude. Pobedio je fudbal, horski je većina odnekud otpevala tu frazetinu. Koja je opstala kao pokriće za sve nepodopštine, eto najblaže reči, okolo i naokolo ovog najvećeg svetskog panađura biznisa, populizma, licemerja i povodom fudbala.Foto: Luca Marziale / DanasNažalost, fudbal će tek sve više biti povod i titular hepeninga koji „suvlasnici“ čak nameravaju da održavaju na dve godine, kad je već toliko interesovanje, da ne kažemo „tražnja“. I već je „postao“ soker, a zvaće se već kako treba, i kad treba, samo da pare donosi. Da se razumemo, niko nema ništa protiv činjenice da je fudbalski Mundijal najprofitnije sportsko takmičenje na svetu, pod uslovom da ostane takmičenje, i još važnije da ostane sportsko. A nije da mu se ta sudbina smeši.Nisu sve ovo zbog dolara izmislili sad i Amerikanci, iako je i rvanje u blatu legitimna „sportska“ disciplina kad neko plaća da to gleda. I nije Tramp prvi koji se okešao na tako veliki populistički ringišpil, samo je u tome bio trapav i očigledan. Učinio je to diskretnije i Putin pre 15 da bi Rusija dobila Mundijal pre osam godina, i dosolio reputaciju probuđenog „medveda“. Katarski šeici su sa stadionima sa podnim hlađenjem i diplomatijom sa podmazivanjem ubedili FIFA da je novembar pravo vreme za Svetsko prvenstvo, pa nek se sve ostalo tome prilagodi.I nije sve ovo smislio Infantino, pre njega su Blater, pa i Platini u UEFA bili do kolena u blatu korupcije, pa i suđeni. Samo je još namazaniji, jer radi licem u lice sa najjačim igračima. Dakle, sve je moguće, šoutajm je non-stop, i sve ima svoju cenu.Pa i mešanje politike u sport, do sad sa zvaničnom nultom tolerancijom. Ko može da dođe na Mundijal, koliko sati može da se zadrži posle utakmice, koje je boje crveni karton i zašto nije, da li je Tramp digao avione na Venecuelu tri sata pre, ili tri sata nakon što je dobio FIFA nagradu za mir…Da su „sumo rvači“ iz Argentine uvalili neki otpadak, bilo bi još gore. Ali bi opet „pobedio“ fudbal.Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.