Nije da je sve tako crno. Ima i lepih vesti. Samo treba da se otkrije ili istraži. Rezultat takvog jednog naučno-istraživačkog rada je i otkriće nove vrste leptira u Srbiji – sokolovog repka.Istraživači Udruženja za održivi razvoj i očuvanje prirodnih staništa Srbije „HabiProt” iz Novog Sada i Prirodno-matematičkog fakulteta u Kragujevcu su sredinom maja na području Parka prirode „Zlatibor” otkrili stanište i prvi put utvrdili prisustvo nove vrste dnevnog leptira u Srbiji – Papilio alexanor, a vrsta je dobila narodni naziv sokolov repak.Ovo je zvanično 202. vrsta dnevnih leptira u Srbiji i jedna je od najintrigantnijih vrsta u Evropi. Nalaz je posebno značajan, jer je sokolov repak vrsta od značaja za ekološke mreže NATURA 2000 i navedena je u Prilogu II Direktive o staništima Evropske Unije.Entomolozi docent dr Filip Vukajlović, Kosta Reljić, Bojana Vojnović i Miloš Kostić su zabeležili sokolovog repka na suvom i toplom serpentinskom staništu, u sklopu Parka prirode „Zlatibor”, na obroncima donjeg dela kanjona reke Uvac, neposredno iznad manastira Uvac, ka Rudu. Taj datum, 9. maj možemo da vodimo kao „rođendan” sokolovog repka kod nas.Nekoliko dana kasnije, 12. i 13. maja proširena grupa istraživača, dr Filip Vukajlović, Ivan Tot, Milan Đurić i Miroslav Miljević su ponovo potvrdili prisustvo ove vrste na istom i na još lokaliteta na Zlatiboru, u kanjonu Rzava ka Kotromanu čime su ustanovili da se radi o populaciji ove vrste u Srbiji.Istraživanje na terenu Foto: Ivan TotSokolov repak je tipična pontsko-mediteranska vrsta, rasprostranjena od Španije, preko juga Francuske, severne Italije, Jadranske obale, Grčke, Turske i Male Azije, pa sve do Kavkaza i Irana. U zemljama Zapadnog Balkana, podaci o prisustvu sokolovog repka su poznati iz prve polovine 20. veka, a desetinama godina ovaj leptir nije beležen u ovim zemljama.Od 2015. godine, ponovo je pronađena u Severnoj Makedoniji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori. Usled blizine nalaza ovog leptira iz susednih zemalja (kanjon Nevidio u Crnoj Gori i Raduša u Severnoj Makedoniji), kao i uticaja klimatskih promena, ali i nedovoljne istraženosti Srbije, bilo je očekivano da je vrsta prisutna i kod nas, pre svega u Preševskoj kotlini i Dolini Pčinje, navode istraživači iz Novog Sada i Kragujevca.Do sad evidentirani samo mužjaci, a šta je sa ženkama?Sokolov repak je jedan od naših najkrupnijih dnevnih leptira, a izgledom podseća na naše česte vrste, lastinog repka i prugastog jedrilca. Oblikom i bojom podseća na lasting repka, a uzdužnim tigrastim prugama i karakterističnim letom, na prugastog jedrilca. Narodni naziv „sokolov repak” dobio je po ugledu na rođaka, lastinog repka, ali je nazvan po sivom sokolu, koji na repu ima prugaste šare (vidi antrfile).Nastanjuje topla i otvorena staništa, uglavnom kosine klisura i kanjona, gde su prisutne biljke kojom se gusenice hrane, a to su neke vrste iz porodice štitonoša. Često je lokalan, pa se može naći uvek na malom prostoru.Tim istraživača ponovo će obići prostor Zlatibora ne bi li utvrdili da li skolovog repka ima i na još nekim lokacijama.– Uskoro ćemo obaviti još jednu potvrda lokacije. Takođe, pošto su u prethodnim slučajevima svi primerci koji su evidentirani bili mužjaci, sada ćemo proveravati da li ima i ženki na tim prostorima, kaže za Danas entomolog dr Filip Vukajlović sa Instituta za biologiju i ekologiju kragujevačkog PMF-a, koji je učestvovao u timu ovog naučnog otkrića.Izgled staništa sokolovog repka Foto: Filip VukajlovićNastanjuje uglavnom kosine klisura i kanjona Foto: Ivan TotNa laičko pitanje kako se uopšte uoči polna razilka kod leptira naš sagovornik odgovara da je to kod ove vste relativno lako. Naravno postoje i one kod kojih je to teže.Takođe naučno-istraživački tim će potražiti i same gusenice da bi ustanovio da li se leptir razvija baš na tim lokalitetima, ili tu doleće iz Bosne (RS) ili Crne Gore, što je po mišljenju našeg sagovrnika manje verovatno.Širenje toploljubivih vrsta „dar” klimatskih promena ili nešto drugo?A, da li je pojava ove, nove vrste posledica klimatskih promena, pitanje koje se logički nameće.– To jeste veliko pitanje, iskren je naš sagovornik.Njegovo lično mišljenje je da zapravo ta vrsta samo nije bila dovoljno dobro istražena, znači nije nalažena u određeno vreme na određenom mestu.– Ali, poslednjih godina definitivno vidimo da mnoge vrste koje žive u Mediteranu i submediteranskom podneblju polako se premeštaju kontinentalnije, ka središtu Balkana ili još dalje, severnije. Kada pričamo konkretno o novotkrivenim dnevnim leptirima to su sve bile mediteranske vrste. Kao što je muškatlin plavac, vrsta iz južne Afrike koja je preneta u Evropu sa muškatlama kojima se hrani. Prvo se rasprostranila po Mediteranu a pre nekoliko godina je pronađena kod nas u Nišu. U okolini Pčinje 2021. godine je pronađen dračac koji se hrani listovima drače, navodi on.Sokolov repak (papilo alexanor) hrani se biljkama iz porodice štitonoša Foto: Miroslav MiljevićUglavnom su nalazi bili po obodu zemlje, na jugu ili jugoistoku Srbije, što je po dr Vukajloviću pokazatelj da se vrsta možda na neki način širi. On, kao naučnik uvek ostavlja mogućnost da pojedine vrste jednostavno do sada nisu bile dovoljno istražene ali i činjenica je da su zime sve kraće, blaže, bez snega što pomaže toploljubiv vrstama da prežive u tom periodu na ovim prostorima gde im ranije uslovi nisu odgovarali.Dobri indikatori kvaliteta životne sredinePo njemu (i, ne samo njemu) ovo okriće je veoma važno.– Dnevni leptiri su značajna grupa insekata. U svetu entomologije, insekata su i „najpopularnija” grupa iz više razloga ali pre svega što su lepi. Drugo nije mali poduhvat (pro)naći i uhvatiti leptira, navodi on.Leptiri su, kaže, dobri indikatori kvaliteta životne sredine.– Laički gledano oni lete i čini se da ako vi uništite jedno njihovo stanište oni jednstavno odlete do drugog i to nije problem. Međutim zaboravlja se da leptir najveći deo svog života provodi kao gusenica koja se hrani na biljci, dakle poprilično je statična. Znači ako uništite biljke i stanište sutra nećemo imati te vrste, opominje naš sagovornik.Pomoću ovakvih otkrića brzo utvrđujete biološke promene u životnoj sredini – dr Filip Vukajlović Foto: Z. S. M.Zbog toga je istraživanje, prebrojavanje leptira, koje se vrste kod nas nalaze jako značajno jer vrlo brzo možete da utvrdite ne samo biološke promene u životnoj sredini nego i neke dugoročne „probleme” koji nastaju iz lošeg ali i dobrog delovanja na nju.– Ako imate manji diverzitet sa manje vrsta i malo jedinki to nam jasno govori da nešto nije kako treba. Obrnuto, više vrsta sa brojnijim populacijama pokazatelj su bolje životne sredine i povoljnijih uslova u prirodi, zaključuje optimistički za kraj entomolog Filip Vukajlović.Detaljnije o prvom nalazu sokolovog repka u Srbiji možete pročitati u naučnom časopisu Kragujevac Journal of Science. Takođe, u izradi je i nova naučno-popularna knjiga, priručnik „Dnevni leptiri Srbije” u izdanju HabiProta, koja će sada biti bogatija za još jedno poglavlje o ovoj veoma zanimljivoj vrsti leprita – sokolovom repku.Mogao da bude i južni lastin repakNedoumicu kako tek otkrivena vrsta može da ima narodni naziv naš sagovrnik nam na licu mesta demistifikuje.– Generalno narodne nazive imaju vrste koje narod pozaje. Ali, po ugledu na Britaniju gde se najviše popularizuje nauka, sve vrste imaju narodni naziv. Tamo ljudi, koji nisu naučnici već amateri, zaljubljenici i hobisti masovno prikupljaju podatke vezane ra razne vrste – poput posmatrača ptica. Tamo svaka novotkrivena vrsta „dobije” odmah i svoj narodni naziv i mi smo pokušali to da „kopiramo”, kaže on.To su nazivi koji su smišljeni i dogovoreni.– Recimo, znamo za lastinog repka, ali kako „narodno” nazvati novu vrstu? Tako da smo mi zbog populaizacije „skrojili” taj naziv – sokolov repak. Bilo je i više predloga od „kumova”: samo aleksanor, južni lastin repak… ali je pevagnuo naš, upečatljiv naziv – sokolov repak, pojašnjava dr Vukajlović.Lopinga (re)otkrivena posle 90 godinaOva godina „ispade jako dobra za istraživanja” leptira, po rečima dr Filipa Vukajlovića. Nedavno je (pro)nađena još jedna vrsta, koja nije nova za Srbiju, ali u njoj nije viđena niti registrovana punih 90 godina. U pitanju je lopinga (lopinga achine) koje je u čitavoj Evropi jako ugrožena.Lopinga vrsta „vaskrsla” na našim prostorima psle skoro čitavog veka Foto: Ivan Tot– Njene populacije značajno opadaju zato što ona ima posebne „zahteve” od staništa. To mora da bude specifična hrastova šuma u kojoj rastu posebne biljke, trave kojima se hrani. Kod nas je poslednji put evidentirana pre punih devet decenija u okolini Majdanpeka, navodi naš sagovornik.Nađena je nedavno u zapadnom Sremu u Bosutskim šumama. Po mišljenju dr Vukajlovića postoji mogućnost da lopinge ima i u području Gornjeg Podunavlja. Obe vrste, sokolov repak i lopinga su jako zaštićene u evopskom zakonodavstvu, napominje on.Više vesti iz ovog grada čitajte na posebnom linku.Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.
3