Izvesno je da supružnici često dele istu psihijatrijsku dijagnozu. Velike studije sprovedene u Tajvanu, Danskoj i Švedskoj pokazuju da parovi često imaju zajedničke mentalne poremećaje, pod uticajem psiholoških faktora i zajedničkih životnih iskustava.Šta je studija pokazalaIstraživači su analizirali podatke nacionalnih zdravstvenih osiguranja za preko šest miliona parova, uključujući pet miliona u Tajvanu, 571.534 parova u Danskoj i 707.263 parova u Švedskoj.U analizi su razmatrali devet psihijatrijskih poremećaja: depresiju, anksioznost, poremećaj upotrebe supstanci, bipolarni poremećaj, anoreksiju, nervozu, ADHD, autizam, opsesivno-kompulzivni poremećaj i šizofreniju, piše TheConversation.Rezultat: osoba koja ima dijagnostikovan psihijatrijski poremećaj ima veću verovatnoću da se uda/oženi nekim ko ima isti ili sličan poremećaj nego nekim ko nema dijagnozu.Ograničenja i napomeneNije zabeleženo kada je počela veza u odnosu na vreme postavljanja dijagnoza, pa nije jasno da li je osoba bila već dijagnostikovana pre uspostavljanja veze.Perspektiva i predrasude samih lekara mogu uticati na verovatnoću dijagnostikovanja — budući da mnogi supružnici koriste istog lekara, to može stvoriti pristrasnost u rezultatima.Autori naglašavaju da su rezultati samo opažajni — ne ukazuju direktno na uzrok zašto ljudi sa psihijatrijskim poremećajima mogu češće birati partnere slične sebi.Zašto supružnici često imaju iste mentalne problemeIstraživači navode nekoliko psiholoških teorija koje bi mogle pomoći da se razume ovo zapažanje:Dobro usklađivanje Ova teorija polazi od pretpostavke da biramo partnere koji su nam slični — obično u pogledu ličnosti ili socijalnih faktora. Studija ukazuje da ta sličnost može da se proteže i na način razmišljanja ili mentalno zdravlje. Osoba sa, recimo, anksioznošću ili autizmom može biti privučena nekim ko ima sličan poremećaj jer dele iste osobine, vrednosti ili način funkcionisanja svakodnevnog života.Proksimitet (efekat izloženosti)Zbog efekta “česte izloženosti”, često uspostavljamo veze sa onima koje često srećemo — u komšiluku, na poslu, u istim društvenim krugovima. Osobe s određenim psihijatrijskim dijagnozama mogu se naći u sličnim socijalnim okruženjima, što povećava verovatnoću da upoznaju nekog sa sličnim izazovima.Teorija privrženosti Naše rane veze sa negovateljima formiraju stil emocionalne privrženosti, što kasnije utiče na to koga biramo u partnerskom odnosu. Na primer, osoba sa anksioznim stilom privrženosti (strah od napuštanja, potreba za konstantnim potvrđivanjem bliskosti) može biti privučena partnerom koji pokazuje slične karakteristike, jer se u takvom odnosu oseća poznato ili “shvaćeno”. Istraživanja pokazuju da određeni stilovi privrženosti češće idu uz poremećaje kao što su anksioznost, depresija ili bipolarni poremećaj.Teorija socijalnog identiteta Naša samopouzdanost često zavisi od osećaja pripadnosti određenoj grupi. Kada započinjemo vezu sa nekim unutar naše “grupe” — u ovom slučaju sa nekim ko ima isti psihijatrijski poremećaj — to može pojačati osećaj prihvatanja, razumevanja i vrednosti. Partner koji razume vaše borbe može pružiti potvrdu i empatiju koje nije lako naći kod nekog ko nije imao slična iskustva.Šta ovo znači za nasIako studija pokazuje da supružnici često dele psihijatrijske dijagnoze, ona ne govori ništa o kvalitetu ili trajanju veze, niti uzima u obzir individualne razlike koje utiču na vezu.Zajednička iskustva mogu jačati bliskost i empatiju u paru — i to može da se odnosi i na mentalne poremećaje. Partner koji razume i saoseća sa tvojim problemima može pružiti socijalnu podršku i potvrdu koju je teško naći kod nekog ko nikada nije prošao kroz slične mentalne izazove.Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.
15