Ističe i sudijska nadoknada, za Sport klub više nema vremena. Sportski kanal osnovan pre 19 godina više neće postojati u Srbiji.Gledaoci SBB mreže do pre neki dan su još uvek mogli da vide Sport klub kanale na svom televizoru, ali to su samo poslednje sekunde pre nego što sudija formalno odsvira kraj. Utakmica je odavno izgubljena, a Sport klubu je presuđeno van tržišnog terena, u centru srpske političke moći, na Andrićevom vencu.Tržišnu utakmicu protiv finansijski višestruko jačeg protivnika, Telekoma Srbija, nije mogao da dobije ni na taktiku, ni na disciplinu, ni na motivaciju. Osim što je protivnik zavlačio ruku u džep bez dna (najlakše se troše tuđe pare, a još lakše ako su javnog preduzeća), paralelno je imao podršku svih državnih struktura koje su više od decenije onemogućavale širenje SBB mreže, a samim tim i vidljivost Sport kluba.Da je mogao da bira, Sport klub bi ovu utakmicu verovatno izbegao da igra. Samo se lud ili glup bori protiv sto puta jačeg izazivača. Međutim, izlaza nije bilo. Prvi put je napadnut 2014. godine kada je Telekom Srbija počeo jedno po jedno pravo sportskog prenosa da preplaćuje.Foto: Radenko TopalovićNajjači udarac Telekom je zadao kada je pre četiri godine za 600 miliona evra otkupio prava prenosa Premijer lige. U pitanju je novac za koji je državni telekomunikacioni operater mogao da kupi ne jedan, nego više engleskih fudbalskih klubova. Poređenja radi, osnivač Junajted grupe Dragan Šolak je kontrolni paket u fudbalskom klubu Sautempton preuzeo za manje od 150 miliona evra. To nije bila konačna cena jer zbog duga kluba, obaveza prema akcionarima i drugih dospelih naplata njegov trošak išao do 250 miliona (procena koju je napravio BBC), ali suština je jasna. Daleko poznatiji Everton je na primer procenjen na 525 miliona evra.Preplati, pa vladajE sad, ko normalan preplaćuje prava prenosa fudbalske lige kada za manje para može da poseduje klub u toj ligi? Onaj koji ne zna šta će s (javnim) parama, a želi da po svaku uništi konkurenciju. Sport je u televizijskom biznisu XXI veka postao najprofitabilniji, ako ne i jedini profitabilan šoubiznis.U eri gledanja programa unazad, premotavanja reklama, sponzorske sekunde mogu da se bogato naplate samo u sportskom prenosu. Sport svi gledaju uživo, niko ne premotava unazad utakmicu. Zato su reklame u toku prenosa Superobula (američkog fudbala) najskuplje na svetu.Zato se u centru moći znalo da ako želi da se u medijskom ratu uništi Junajted medija (ogranak Junajted grupe koji se bavi medijima), najvažnije je prvo uništiti sportski kanal. Sport klub je za prava Premijer lige plaćao 10 puta manje, a statistika kaže da je Telekom preplaćenom cenom doveo sebe u situaciju da Premijer ligi po prenosu jednog meča plaća 260.000 evra. Telekom je prava otkupio na šest godina (100 miliona evra po sezoni), dok su istovremeno prava na prenos utakmica Premijer lige za tržište Češke i Slovačke plaćena 32 miliona evra za pet godina (osam miliona evra po sezoni).Računica je više nego jasna – a to je da ona ne postoji. Priče kako će od reklama biti nadoknađen gubitak nisu pile vodu ni tada, a kamoli sada. Arena Sport kanali poslovali su pre godinu i po dana sa gubitkom od 107 miliona evra. Rat je dobijen u samo jednom smislu, u broju korisnika mreže Telekoma koji je najjačim sportskim takmičenjima za jeftine novce vabio korisnike.„Hleba i igara“ je još od Rimskog carstva bila dobitna kombinacija za upravljanje masama. Cilj nije ni bio da Telekomovi kanali posluju profitabilno, već da crkne konkurencija. A pritom konkurencija nije Sport klub, on je samo kolateralna šteta. Konkurencija su ustvari kanali N1 i Nova kojima je trebalo što više smanjiti vidljivost. Vladajuće srpske strukture su nezavisno novinarstvo još od devedesetih doživljavale kao neprijateljsko delovanje, a kako sada društvo vode oni koji su proizišli iz tog vremena, jasno je da nemaju milosti prema bilo kom vidu objektivnosti.Konačno rešenje za medijsku scenuSport klub je osnovan još 2006. godine. Nije bio prvi specijalizovani sportski kanal na ovim prostorima, ali je prvi koji je objedinio prenose najjačih fudbalskih i košarkaških takmičenjima na jednom mestu. Arena Sport nastaje tri godine kasnije, a u vlasništvo Telekoma Srbija ulazi 2011.Telekom Srbija preuzima prava i licence Sport kluba za 652 miliona evra u istom danu kada kompanija Jetel (Yettel) postaje vlasnik kablovskog operatora SBB za 825 miliona evra. Zli jezici bi rekli da je to bio vid doplate za SBB. Šta god da je, u pitanju je vid konačnog rešenja s Andrićevog venca za kontrolu srpske medijske scene. Najvažnija misija je ostvarena, SBB više nije pod kontrolom Dragana Šolaka koji je kroz osnivanje Junajted medije, odnosno kanala N1 i Nove, postao oličenje borbe protiv medijskog monopola vladajuće strukture.Mnogi su predaju Sport kluba u ruke Telekoma doživeli kao vid izdaje. Para vrti gde burgija neće. Međutim, očekivanje da je Dragan Šolak umesto države dužan da brine o pluralizmu medijske scene bilo je čista zabluda, utopija, nadrealnost… On je svoj dug, ako ga je uopšte imao prema ovom društvu, uveliko odužio time što N1 bez konkurencije duže od decenije pruža koliko-toliko objektivnu sliku zbivanja u Srbiji.U Srbiji još od devedesetih nikada nije bilo prijatno biti sa „pogrešne“ strane, a od 2012. je to ponovo postalo čak i opasno. Na neki način je pravo čudo da je neko uopšte i izdržao tolike udarce po sopstveni biznis duže od decenije. Ima u Srbiji i bogatijih i „siromašnijih“ od Dragana Šolaka, takođe opoziciono orijentisanih, ali im nije bilo ni na kraj pameti da se hvataju u koštac neprofitabilnog medijskog biznisa.Pomagali su nezavisne medije iz prikrajka, donacijama i dobrom voljom, ali nisu bili spremni da iza nekog takvog projekta stave svoje ime. Svoj biznis su čuvali „neutralnošću“, neulaskom u kancerogeno medijsko tržište gde sada čak i strane kompanije znaju kod koga smeju, a kod koga ne bi trebalo da se oglašavaju ako ne žele da se zamere.Paradoks medijske scene najbolje se može opisati time da je na primer Kurir bio medijski sponzor koncerta Brajana Adamsa i ekskluzivno je dobio intervju sa kanadskim muzičarem. A publiku Kurira Brajan Adams interesuje isto koliko Svetislav Basara, ni manje ni više.Ali, vratimo se Sport klubu. Gledaoci SBB mreže verovatno će biti srećni što će im uskoro Arena Sport kanali biti dostupni u punoj raskoši, od Lige šampiona do ABA lige. Nema veze što će im u istom paketu biti uvaljena i televizija Informer. N1 i Nova će još neko vreme zauzimati vodeće pozicije, a onda će polako početi da padaju dole u listi kanala. Neki kažu na 10. i 14. poziciju.Ništa nije besplatno, pa ni Arena Sport. Ako ćemo iskreno, i red je da je gledamo jer je većinu prenosa koje poseduje platila našim parama iz našeg javnog preduzeća. Neki bi rekli da je zato sada pumpanje bitnije nego ikada. Vreme nije isteklo samo Sport klubu nego i medijskoj sceni kakvu do sada poznajemo. Zapamtite redosled u listi kanala, pa je ponovo pogledajte sledeće godine. Sigurno će biti drugačiji. A samo od nas zavisi da li na bolje ili lošije.Autor je glavni i odgovorni urednik portala Kompas-info.comStavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.
41
prethodni članak